Ko sto je vec svima jasno, doslo je do pojacanog napada ultraljubicatih zraka sunca. Stoga svi smo usli u rat s doticnim zrakama, no otpor je uzaludan jer sve su bitke unaprijed izgubljene i svi cemo biti asimilirani. No, asimilacija ne djeluje na sve nas istim intezitetom. Na mene recimo djeluje ultra turbo mega progresivno. Tako da je ne mogu napravit dva prokleta koraka da ne osjetim specificnu tekucinu kako se slijeva niz moje celo. Ne mogu napravit niti deset koraka da ne osjetim kako mi se lijepe hlace uz nogu. Te ne mogu napravit niti 30 koraka da ne vidim kako mi majica postaje sve mokrija i mokrija.

Sve cesce dolazim u dilemu; ici busom ili radje pjeske. Vise ne znam sto je gore. U busu sam trenutno mokar dok hodajuci pjeske cjedim se postepeno. Kako kod okrenam, na faks dodjem mokar ko prokleto pseto. Ko zaboravljeni sladoled na suncu. Ko Prozakin anus namazan vazalinom. Proklete neka su sunceve zrake UV-A, proklete neka su zrake UV-B.  Jel me cujete proklete zrake, sisajte spolovilo zrake jedne, proklete.

Meteorolozi upozoravaju da ce ovo biti jedno od najvrucnih ljeta od kada se mjeri temperatura. Bojim se da imaju pravo. Stoga evo jedna prigodna, bolesna pjesmica da otjeramo zloceste zrake:

Oj venitlatoru moj,
Oj frende dragi moj,
Pomogni mi sada ti, pomogni mi
Vrucina prokleta, mi mira neda.
Oh povjetarac mi daj, prokleti ventilatoru moj
Daj Daj Daj
Oh vrucina.....