Nakon ulaza u faks u hodniku lijevo nalazi se mali "odjeljak" koji je nazvan simbolicnog imena Informacije. Tamo radi jedno stvorenje koje cemo nazvat babetina.  Tu bi u normalnim okolnostima studenti, a i svi ostali, trebali moc saznat sve sto ih zanima vezano za faks. Tako to zvuci u teoriji no u praksi je to nesto sasvim drugo, iz razloga sto babetina ne voli bas pricat pa u svezi tog pitanja koristi obicno dvije fraze: "imas na oglasnoj ploci" i "ne znam". Sto se tice oglasne ploce ona je inace bez glave i repa tako da za zeljenu informaciju morate odvojit poduze vrijeme da bi ste istu i pronasli. A na ovo "ne znam", ne znam ni sta da uopce kazem.

Na tom istom mjestu kupuju se i prijavnice za ispit, potvrde i sl. dokumentacija.. No ocito da i prodavanje tih dokumenata je njoj naporno. Evo kako izgleda kupovnia npr. prijavnica za ispit.  Dodjes kupit prijavnicu i stanes na pult i cekas... i cekas.. ona napokon digne glavu te nadrkano pita "izvoli", kazes "trebam prijavnicu", ona spusti glavu te nastavlja nesto kopat po nekim jebenim papirima spremajuci i vadeci ih iz ladica, no ti i dalje cekas, al onda ipak se na kraju smiluje te uzme prijavnicu i pruzi ti ju presjecajucu te hladnim pogledom koji ti govori "mrzim te". Konstantno to radi. Kao ona ignorira. Ajd u kurac.

Jednom mi cak nije htjela niti prodat prijavnicu nakon sto sam dosao cetiri minute od zapocetog denvnog odmora. Dnevni odmor je od 10:30 do 11:00, a ja dosao u 10:34. Evo kako je tekao taj razgovor:      

JA: oprostite, trebao bi jednu prijavnicu
ONA: od 10:30 do 11:00 ne prodajemo
JA: pa sad je 10:34
ONA: ne moze
JA: al treba mi stvarno zurim se, trebala bi mi sad
ONA: ne, dodji u 11h
Ja: pa zas....
ONA: (spusta glavu, ignorirjuci me) 

U tom trenutku dodje ti da joj nabrojis sve po spisku, no kad malo bolje razmislis uopce nije vrijedna toga. Ko da sam joj ja kriv sto je frustrirana, ko da sam joj ja kriv sto ona mora sjedit u tom jebenom cosku faksa i prodavat dokumente za neku mizernu placu. Zato babo jedi govna.