Ma šta ja znam, evo bio sam već ugasio kompjuter i legao, ali sam se ne znam zašto ustao i ponovno ga upalio. Možda me nešto i zapravo muči, nemam pojma, ne mogu to dokučiti. Da se osjećam nekako sjebano je istina. A zašto, opet nemam pojma. Moram nešto pokrenut u životu, moram okrenuti ploču i počet funkcionirat normalno. Ali jebiga, mislim da i fukncionira sve normalno, bar bi trebalo. Ma ne znam, jebe me to učenje, nikako da se unormalnim, sve bi radio samo da ne učim, samo da pobjegnem od te realnosti koja me čeka. Možda me to proždire iznutra, ali nikako da si to priznam.

Jebote cijeli dan visim na prokletom forumu samo da ne učim. Strašno. I onda me još banaju, al to je nebitno, jebeš forum. Evo i sad ne spavam kako bi trebao, da se sutra tj danas, dignem normalno ujutro i da od jutra pocnem učit. Kurac, opet ću sutra spavat do podne, a to je loše.

Osim toga izgleda da u meni prevladava neki "dark side" u zadnje vrijeme. Nekako kao da nisam to više ja. Stvorio se neki novi ja, sa nekim novim pogledima na svijet oko sebe. Totalno sam svjestan toga. Recimo kad vidim kakvi sve ljudi mogu biti i kako se stupidno ponašaju hvata me neka prokleta mizantropija. Vrlo jaka mizantropija, a to nije lijepo. A opet čini mi se da je taj "dark side" nekako logičniji, nekako je jači, nego onda "dobra" strana kojoj svi teže i svi joj se dive. O da, privlačniji je, zanimljiviji, moćniji. Ma ništa, idem sad spavati.