Sta ja znam, gledao sam Narniu, filmic za djecicu. Film je jednostavno neralno nerealan. E sad ovo drugo nerealno, u predhodnoj recenici, odnosi se na znanu nerealnost, dakle djecica prolaze korz ormar u novi svijet, tamo prebivaju svakakva neljudska bica koja se bore bilo na strani zla ili dobra, zatim sumske zivotinje pricaju i to cak na engleskom jeziku i bla bla bla. Uglavnom to je takav film, odnosno bajka i kao takva je prihvatljiva gledatelju i smislena. Znaci normalna nerealnost koju i ocekujemo u filmu.

NO ova druga nerealnost, je bolest koja u zadnje vrijeme i previse zabolescuje(ova rijec pretpostavljam niti ne postoji, dakle radi se o Bhaalizmu), sve vise filmova. Dakle nerealnost realnosti. Evo vrlo jednostavn primjer sta pod tim konkretno mislim i to bas iz Narnije. Trce tako djecica po snjeznoj pustopoljini prema udaljenoj sumi u kojoj ce nac zaklon, a za petama ih lovi misteriozni lik u  sankama koje vuku sobovi i pice pun penis na sat. I sta mislite tko je bio brzi, cetvero djecice i dva dabra ili sobovi sa sankama? Naravno djecurlija je prva stigla bez imalo problema u sumu i cak se uspjela sklonit u neku rupu, a misteriozni lovac u sankama nije uspio niti vidjet di su se sakrili, bez obzira sto im je jos na pustopoljini daleko od sume bio za petama. Smijesno. (Sto je jos smijesnije misteriozni lik je bio neka vrsta Djeda Mraza ccc, no dobro ajde rekli samo da se takva nerealnost i ocekuje, al opet, Dedek Mraz :). Oh)

To je samo jedan primjer nerealnosti, a mogao bi ih navest bar jos desetak. No opet na kraju krajeva po meni je to samo film za djecu. A ako je za djecu onda su ovakve nerealnosti nebitne, jer se djeca nece bavit ovakvim analizama. No medjutim autori filma su naglasavali da je to i film za odrasle. I je li je? Ma nije.