Gledajuci malo na svoj zivot u zadnje vrijeme, dosao sam do odredjenih, nadasve intrigantnih zakljucaka. Skuzio sam recimo da se mijenjam na psihickoj razini i to dosta ekspresno. U odredjenim segmentima dolazi do promjena cak i za 360 stupnjeva. Recimo ja prije  godinu i ja trenutno, nije isti ja. Naravno, ne radi se tu o normalnim promjenam koje svaki covjek dozivljava i prozivljava koroz svoj zivot. Neka osoba od npr.23 godine naravno ne moze vise bit indenticna osoba onome vremenu kad je imala npr.16 godina, no to je i dalje ta ista osoba sa istim ili slicnim karakterom i karmom. No ja imam osjecaj da se upravo i tu mijenjam.  Sam moj karakter se apsolutno promjenio u odredjenim rezolucijama.

Recimo skuzio sam da u nekim trenutcima reagiram na nacin na koji nisam niti slutio da cu ikada reagirat. Pocinju me zanimat totalno neke druge stvari za koje nikad ne bi ni pomislio da ce me zanimat. Cak i neke stvari kojima sam se s gustom izrugivao, tipa guranje reporduktivnog organa u tetrapak s mlijekom, haha salim se, ovo je bilo da razbijem monotoniju ozbiljnosti. Ne, ali stvarno jednostavno se ponekad niti ne prepoznajem. Upitam se , da li sam to ja? Tko sam ja? Sto se to dogadja u mojoj glavi, u mojim mislima? 

Ali meni nije jasno zasto se to tako naglo dogadja. Evo recimo mozete otic pogledat moje stare postove tamo iz studenog 2004 kad sam i poceo tu pisat, te ih usporedit sa ovim zadnjim postovima. Nebo i zemlja, a proslo je samo nekih 4-5 mjeseci. Sad imam apsolutno drugaciji nacin razmisljanja i pogleda na svijet. Sto je to sto gradi  karakter i ponasanje covjeka? Sto je to sto utjece na promjenu karaktera? Vjerovatno se tu najvise radi o nekim vanjskim cinbenicima koji uvjetuju promjenu djelovanja mentalnog sklopa. S druge strane mozda su tu presudni i unutarnji cimbenici koje posjeduje svaki organizam. Al ipak mislim da okolina, znaci vanjski cinitelji, najvise utjece na covjeka. Mislim da se covjek  mijenja ne zato sto on to zeli, vec zato sto je podlozan raznim utjecajima drugih. Tako da ko god kaze da ga zaboli reproduktivni organ sto ce drugi mislit o njemu, laze, bar u odredjenoj mjeri. Svi se mi zelimo prikazat u najboljem svijetlu pred drugima koliko kod taj aksiom potiskivali i izrazavali u negaciji.

Uzmimo npr. lose drustvo. Svi znaju da se ljudi recimo mjenjaju ako udju u neko lose drustvo. Znaci znate nekog, nakon nekog vremena taj netko zavrsi u losem drustvu, i vi vise jednostavno ne prepoznajete tog nekoga jer se sad taj netko u potpunosti pomjenio. Zasto? Zato sto ga je izmjenilo to lose drustvo i sad vise ne moze razmisljati kao prije, vec ima neki novi pogled na stvarnost . No sad se tu moze stvorit nova polemika u vezi pojma lose drustvo. Netko ce rec da je to relativan pojam, a ja cu rec da nije, bar ne u potpunosti. Evo jedan primjer; drustvo narkomana je lose drustvo za koje nitko ne moze rec da je dobro drustvo, osim eventualno samih narkomana no oni su neuracunljivi. Stoga lose drustvo kao takvo, nije relativno pojam vec vrlo egzaktno definiran.

No, da se vratim na sebe. Promjene koje ja osjecam u mojoj glavi su i pozitivne i negativne. Znaci za neka razmisljanja mi je i drago sto su se promjenila, a za neka druga kao sto sam vec rekao, nisam niti slutio da ce se pojavit, odnosno da cu ta neka  razmisljanja na te neke nacine percipirati. Sada mi ostaje samo da cekam pa da vidim sto ce se dogiditi. Mozda postanem psihopatski seriski ubojica koji ubija ljude pajserom, a mozda i propovjednik pa cu zajedno s velecasnim Zlatkom Sudcem propovjedat svijetom.