Posto je izasao natjecaj za price s bloga, odlcio sam napisat i prijavit i ja svoju pricu. Prica ce naravno biti puna gramatickih i pravpisnih gresaka. Dakle, moje ime je Bhaal, a ovo je moja prica - Horizont plavoga Mjeseca.

Pao je gusti snijeg u Tvrdogradu. Bio je petak, ili mozda cak i subota.  Maleni vombat Ozren, tog dana nije znao sto ce sa sobom. Nazvao je svog ujaka Vargotha i izrekao sljedece rijeci: "Ujace moj, zapamti sto cu ti sada reci; imam tri kile secera u prtljazniku svoga auta i zelio bi, ali jako bi zelio, da se sad samnom ides grudat jel mi je dosadno". Isprva, ujak se malo zacudio pa potom cedno rece: "Ozrene Ozrene moj, isao bi vrlo rado s tobom van na snijeg, ali nemam vremena jer moram pojest jabuku koju mi je tvoja baka donirala u dobrotvorne svrhe kada sam bio mali na konju. Jahao sam tada ponija."

Takav tijek dogadjaja jako je rastuzio maloga vombata koji je i dalje zudio za grudanjem i igram na snijegu. Tako tuzan, gledao je kroz prozor svoje sobe kako snijeg pada i pada. Vrijeme je brzo proslo i poceo je padat mrak, a mali vombat i dalje je gledao kroz prozor svoje sobe. No, tada je ugledao nesto. Ugledao je plavi mjesec na obzorju neba koji ga je opcinio i jednostavno ga vise nije mogao prestati gledati. Ali to nije bio bilo kakav mjesec. Bio je to zli mjesec, koji je imao zlu namjeru da malenoga vombata pojede za marendu. Mjesec tada uze noz u ruke i krene prema vombatu, koji je i dalje bio opcinjen i paraliziran od gledanja istoga, no medjutim u tom trenutku dodje Proljece i spasi Ozrena. Proljece i Ozren zivjeli su sretno do kraja zivota.