Potaknut postom od ann o starim prijateljima, odlucih rec par rijeci vezanih za tu temu.

Dakle stari prijatelji. Interesantana je to stvar, kako zivot prolazi, kako se okolnosti  mjenjaju i kako odredjene stvari blijede tijekom vremena. Osnovna, srednja skola - tu se stvaraju velika prijateljstva, velike emocijonalne veze u raznim pogledima, sto prijateljske, sto prve simpatije i ljubavi. Tu su se povezivali i upoznavali ljudi. I ja sam upoznao puno ljudi, ljudi s kojima sam odrastao i provodio vrijeme utopljeno u raznim aktivnostima kao sto je; dlazak u skolu, obavljanje skolskih aktivnosti, zajebancija u skoli, odlasci u kafice poslije skole, vikendi porovedeni na igralistu igrajuci nogomet ili kosarku, zabrijavanje na kompjuterske igrice, prvi izlasci van, prvo pijanstvo itd. To su bili ljudi koji su bili dio mene i s kojima sam dijelio dane. To su jednostavno bili prijatelji/ce.

No, nakon srednje skole doslo je do razlaza. Svatko na svoju stranu. Neki su se zaposlili, neki su se pozenili/poudali, neki su otisli na razne fakultete. Drugim rijecima postali samo "odrasli" ljudi. Na fakultetu naravno radjaju se potpuno nova poznanstva i prijateljstva. Dolazi do potpuno novih ideja i razmisljanja, te stvaraju se jos mozda i cvrsce niti izmedju prijateljstava. Dok s druge strane na zalost, ona stara prijateljstva polako blijede. Nestaju. Sad kad se nakon "sto" godina okupimo mi stara ekipa, ekipa koja je zajedno prosla brda i doline, ekipa koja je prosla jedan znacajan dio zivotnog puta, nerijetko "nemamo" sto pricati. Jednostavno nemamo si sto vise rec, nema vise tog osjecaja. Nema tog zajednistva. Ostala je samo proslost i uspomena. Sad je svako u nekom svom svijetu. Svom novom svijetu.