Moj predhodni post(izjava) izazvao je apokalipticki burne reakcije kod nekih citatelja. Idemo redom. Ovaj blog je MOJ blog, na kojemu ja iznosim svoja stajalista, razmisljanja, analize, revizije, dozivljaje, dogadjaje, upotrebljujuci fenomenalne jezicne forme, te vam svaki put uredno priopcim kada me enormno zaboli moje kvazi spolovilo. No to nam ne indicira da ste vi prisiljeni gore navedno citat. Stoga ako vam se vise svidja dirat se po lijevoj nadlaktici dok se molite za covjeka koji ne zna niti vase ime, nago citat moje superirone postove, zaboli me gore spomenuti organ. Samo dajte.

Da budem kristalno jasan, meni Papa znaci isto koliko mi znaci santa leda promjera nekih 2 metra koja u ovom trenutku pluta jednim od artickih mora . Stoga nemam niti razloga molit za njega niti radit bilo kakvu radnju vezanu za istog. Ko ima potrebu i volju neka izvoli, ali neka se opusti i ne opretecuje mojim izjavama, pokusavajuci pritom utjecat izmjenu iste. Znaci tu je opet vidljiv jasan problem koji postoji od kad postoji covjecanstvo, problem zbog kojeg su izbijali ratovi, problem koji nikada nece biti iskorjenjen. Radi se o nemogucnosti prihvacanja drugacijeg misljenja.

I na kraju krajeva, izjava tipa - Ja se ne molim za Papu - nema nikakvu letantnu namjeru izrugavanja o smrti istoga. Medjutim, po toj vasoj nekoj logici; svatko tko se u ovom trenutku ne moli za Papu ili ga uopce nije briga za Papu, izruguje se s njegovom smrcu? Koje ruganje? Bizarniji zakljucak u zivotu nisam vidio. Postoji nesto sto se zove - neutralnost. Dakle ja ga ne oplakujem, sto ne znaci da sam ja sretan sto covjek umire, vec sam potpuno neutralan.

Zakljucak: opustite se i neka i vas zaboli spolni organ za moje misljenje.