Malo dublje gledajuci, odredjene teze koje su ustaljene u nasem svakodnevnom govoru  ne sadrze pravilne kohoerencije ili jos gore, potpuno su netocne. Naravno, ne radi se ovdje o psihosistematici pojimanja znacenje neke rijeci ili fraze. Vec opcenito, tj konkretno u govoru. Dok spomenuta psihosistematika, konkretno ovdje na netu dolazi do kvazi izrazaja iz razloga sto, iz rijeci, napisanih na blogu ne mozemo tocno predvidjeti stanje uma onoga koji je tu istu rijec napisao, odnosno, ne znamo koje raspolozenje neka fraza izrazava. Evo vrlo jednostavan primjer; Nakon sto me netko upita, kako sam? Ja mu odgovorim - ma dobro sam.  E sad, taj ma dobro sam je moguce protumacit na dva nacina. Prvi, kao ono dobro je, nije lose al moglo bi i bolje. Drugi nacin, da mi je stvarno dobro, da mi je super, ono jednostavno dobro-super. Znaci tu se radi o psihosistematici u kohoerenciji izmedju misli i zapisanih rijeci, odnosno o razilazenju psihomehanizama misli i predocenje rijeca te misli, koje kod ovog konkretnog slucaja u fizicom govoru ne bi bilo iz razloga sto bi naglaskom na rijec dali do znanja o kojem ma dobro sam se radi. E sad, kladim se da 97% vas, koji nekim slucajem jos uvijek niste odustali od posta, ovo  uopce nije skuzilo, no zaboli me dobro poznati organ za to - penis, reproduktivni organ, spolni organ ili jednostavno, spolovilo. Ja idem dalje.

No ja sam zapeo na psihsostematici koja uopce i nije direktna tema danasnjeg posta. Dakle zapoceo sam o netocnim frazama. Odma cu krenut na konkretan primjer. Dakle radi se o izrazu koji ste mozda i dosta puta i culi i imali prilike vidjeti cak i na blogu (o kojem je bolgu rijec nije bitno - autor ce se vec prepoznat). Nakupina rijeci je sljedeca:

ako nemas sta za reci, onda suti. 

Na prvi pogled ova skupina clanova izgleda sasvim na mjestu i prvo sto netko moze pomislit je - odlican zakljucak. No u stvarnosti on to i nije, vec naprotiv recenica uopce nama pravog smisla. Dakle tu se ustvari radi o zloupotrebi logike. Dakle imamo nekce cinjnice koje su stvorile neku teoriju, no greska u teoriji je u radnoj hipotezi odnosno u onome sto je imaginarno - a to je logika.

Znaci prvi dio recenice je u antikoreleraciji s drugim. Zasto? Jednostavno, ukoliko netko nema sta za rec, formalno je jasno da u toj sistematici isti niti nece nista rec, jer nema sto za rec. Stoga cemu onda nastavak recenice (recenica je podjeljena zarezom) koji ocigledno samo potvrdjuje pretpostavku prvog dijela, a opet bez nastavka cini recenicu nedovrsenu. Znaci forma i smisao su se ovdje pobrkali. Odemo li i korak dalje, mozemo i vidjet da oni sebe(prvi dio s drugim dijelom recenice) u reciprocnoj vrijednosti ustvari i pobijaju. Evo recimo jos jedan takv primjer bio bi kad bismo rekli - Mrak je crn. Aposlutn nepotrebno, cak bi se usudio reci i nevaljalo. Jer mrak sam po sebi je crn. Znaci to je cinjenica, a cinjenica ne trazi dokaz jer je ona osnovno nacelo koje je neposredno ocito. Dat cu shemu iz koje mozemo vidjeti pogresku:

Dakle greska se dogodila u pocetnom razlucivanju, sto je indiciralo upotrebu nepotrebnih  rijeci sto je rezultiralo  nepotrebnom sistematskom  smislu rečenice. Toliko za sada.

I na kraju svi koji misle pljuvat ovu vrhunsku analizu mogu se slobodno opalit pajserom po glavi jer to implicira da ju nisu niti razumjeli. Pozdrav od Velikog Bhaal-a.